Da li deca treba da spavaju u roditeljskom krevetu?

Da li deca treba da spavaju u roditeljskom krevetu?

Ovo pitanje zaokupiralo je pažnju mnogih stručnjaka onog trenutka kada su shvatili da veliki broj dece do 6-te godine još uvek spava sa jednim ili oba roditelja. Zbog toga, potrudićemo se da damo odgovore na ovo pitanje tj. da sagledamo da li je ova navika štetna za dečiji razvoj?

Da li deca treba da spavaju u roditeljskom krevetu?

Kako se deca naviknu na zajedničko spavanje? Obično onog trenutka kada mame odluče da sebi „olakšaju“ i prestanu sa vraćanjem bebe u krevetac nakon podoja, već ga stave u bračni krevet. Naravno da je roditeljima jako naporno da svake večeri ustaju, jer dete plače iz raznih razloga (gladno je, ima grčeve ili visoku temperaturu). Time što dete spava sa njima u krevetu, roditelji misle da se i dete i oni osećaju sigurnije.

Dete vrlo brzo usvaja ovu naviku i teško je se možete rešiti. Dete neće odustajati i pružaće veliki otpor kada roditelji pokušaju da ga „izbace“ iz kreveta. Zajedničko spavanje stvara neraskidivu vezu između roditelja i dece i daje im osećaj sigurnosti. Često buđenje dece tokom noći zahteva prisustvo roditelja, jer oni još uvek ne znaju sami da se uspavaju a roditelji su osobe koje im ulivaju sigurnost da su bezbedni.

S jedne strane, mnogi pedijatari i psiholozi će potvrditi da detetu nije mesto u bračnom krevetu. Obično zbog ove navike jedan od partnera je uljez i obično je to tata, jer krevet postaje tesan. Ovo može narušiti emotivne odnose između dva partnera. Spavanje sa roditeljima može narušiti kvalitet sna ne samo roditeljima već i deci. S druge strane ima i onih koji smatraju da je spavanje u zajedničkom krevetu zdrav za razvoj dece, Jer se dete oseća voljeno, sigurno i zaštićeno pored svojih roditelja.

Problematika nastaje onda kada roditelji žele da zadrže svoju privatnost i osamostale dete tako što će početi da spava samo. Treba pronaći pravi način kako to uraditi jer će dete svakako pružati otpor. Psiholozi smatraju da je jako važno da se „izbacivanje“ ne dogodi kada na svet dođe novi član.

Razgovor je jedan od najboljih načina u rešavanju ove situacije. Detetu objasniti da je veliko i da ima svoju sobu. Dajte mu mogućnost da samo preuredi sobicu, da se okreči u njegovu omiljenu boju, da samo izabere posteljinu, noćnu lampu. Osamostaljivanje se ne može desiti preko noći, to je proces koji traje određeni vremenski period. Doslednost je u periodu privikavanja jako važna, a to bi značilo sledeće:

  • Pre spavanja detetu ispričajte priču, poljubite ga „za laku noć“ i ušuškajte.
  • Ukoliko se dete budi noću, doziva vas i plače zahtevajući da spava sa vama - nemojte to dozvoliti. Umirite ga i ponovo ga uspavajte. Ova faza može biti jako naporna, jer utiče na kvalitet sna, ali nemojte odustati.
  • Kada uđete u period kada dete prestane da se budi noću i da vas doziva, to obavezno nagradite.

Pozovite nas i dodatno se informišite o svemu. Naše ljubazno osoblje Vam stoji na raspolaganju.