Postavite ovo pitanje u bilo kojoj roditeljskoj grupi i za pet minuta ćete dobiti trideset odgovora. Neka deca odbijaju samo crveno meso, druga neće ni da pogledaju piletinu, treća prihvataju meso jedino ako je „sakriveno“ u nečemu drugom.
Ako se prepoznajete — ovo je tekst za vas.
Zašto deca odbijaju meso?
Pre nego što krenemo na rešenja, korisno je razumeti zašto se ovo uopšte dešava. Nije hirovitost — često postoji sasvim logičan razlog.
Tekstura je problem broj jedan. Meso, posebno crveno, zahteva dosta žvakanja. Deca predškolskog uzrasta još uvek razvijaju motoriku žvakanja, pa im vlakna mesa mogu biti neprijatna ili čak pomalo zastrašujuća u ustima.
Ukus je intenzivan. Deca imaju više ukusnih pupoljaka od odraslih i osetljivija su na jake ukuse. Meso — posebno džigerica, jagnjetina ili dobro začinjeno — može im biti previše.
Kontrola. Predškolski uzrast je period kada deca počinju da testiraju granice i traže autonomiju. Sto je jedno od mesta gde to najlakše ispoljavaju. Odbijanje mesa ponekad nema veze s mesom — već s potrebom da kažu „ne“.
Asocijacija. Ako je dete jednom ugrizlo suvo ili žilavo meso, može razviti averziju koja traje mesecima.
Šta zaista može da nedostaje?
Ovo je pitanje koje roditelje zabrinjava s razlogom — i dobro je što ga postavljaju. Meso nije nezamenljivo, ali sadrži nekoliko hranljivih materija koje su deci neophodne, a koje nije uvek lako nadoknaditi iz biljnih izvora.
Gvožđe
Gvožđe iz mesa (hem-gvožđe) se apsorbuje znatno bolje od gvožđa iz biljnih namirnica. Nedostatak gvožđa je najčešći nutritivni deficit kod male dece i može dovesti do anemije, umora, slabije koncentracije i usporenog razvoja.
Kako nadoknaditi: mahunarke (sočivo, pasulj, leblebija), tamnozeleno povrće (spanać, brokoli), jaja, tofu, integralne žitarice. Važno: vitamin C iz istog obroka povećava apsorpciju biljnog gvožđa — na primer, paprika uz sočivo.
Proteini
Proteini su gradivni materijal — neophodni za rast, razvoj mišića i imunitet. Deca koja ne jedu meso najčešće nemaju problem s proteinima ako jedu jaja i mlečne proizvode.
Kako nadoknaditi: jaja, sir, jogurt, mleko, mahunarke, orašasti plodovi (za decu stariju od 3 godine bez alergije).
Cink
Cink podržava imunitet i rast. Nalazi se u mesu, ali i u semenkama bundeve, orašastim plodovima, mahunarkama i siru.
Vitamin B12
Ovo je jedina hranljiva materija koja se praktično ne nalazi u biljnoj hrani. Ako dete jede jaja i mlečne proizvode — B12 je pokriven. Ako ne jede ni to, potrebna je suplementacija po preporuci pedijatra.
Kako bez stresa uvesti meso u ishranu?
Cilj nije rat za tanjir. Cilj je da dete postepeno prihvati raznovrsnu ishranu — a to se postiže strpljenjem i pametnom strategijom, ne pritiskom.
Menjajte teksturu, ne insistirajte na komadima. Mleveno meso u sosu, ćufte, punjene paprike, pljeskavica — sve su ovo forme koje deca lakše prihvataju od komada pečenog mesa. Počnite odatle.
„Sakrijte“ ga u omiljeno jelo. Malo mlevenog mesa u bolonjeze sosu koji ionako voli? Odlično mesto za početak. Nije prevara — to je most ka prihvatanju.
Neka bude prisutno na tanjiru bez pritiska. Istraživanja pokazuju da deca trebaju biti izložena novoj namirnici i do 15 puta pre nego što je prihvate. Stavljajte mali komad mesa pored jela koje voli — bez komentara, bez insistiranja.
Uključite dete u pripremu. Deca su radoznalija prema hrani koju su sama „napravila“. Čak i ako samo meša ili dodaje začin — to povećava šanse da nešto probaju.
Izbegavajte nagrađivanje i kažnjavanje hranom. „Ako pojedeš meso, dobiješ desert“ zvuči logično, ali dugoročno pojačava averziju. Desert postaje nagrada, a meso kazna.
Budite uzor. Deca jedu ono što vide da odrasli jedu s uživanjem. Zajednički obroci za trpezom, bez telefona i bez komentara o hrani — jedan su od najmoćnijih alata.
Kada je vreme za pedijatra?
Ako dete uz meso odbija i većinu ostatka hrane, ne napreduje u težini, stalno je umorno ili bledo — razgovarajte s pedijatrom. Može biti korisno uraditi osnovnu krvnu sliku da se proveri nivo gvožđa i eventualne anemije.
Selektivna ishrana koja traje dugo i zahvata celu grupu namirnica ponekad je i znak senzornih teškoća — u tom slučaju može pomoći i savetovanje s nutricionistom ili radnim terapeutom.
Ishrana u vrtiću — zašto je važna raznovrsnost
Deca predškolskog uzrasta su u periodu formiranja prehrambenih navika koje nose ceo život. Ono što nauče da jedu (ili ne jedu) između druge i šeste godine — ostaje.
Zbog toga je u dobrom vrtiću ishrana osmišljena s pažnjom: raznovrsni obroci, prilagođena tekstura, i — što je možda najvažnije — grupni sto. Deca koja vide da vršnjaci jedu nešto, mnogo lakše to i sama probaju nego kad im isti tanjir servira mama kod kuće.
Ponekad je upravo vrtić mesto gde dete po prvi put samostalno proba meso — i to jede.