Dete sedi za stolom, uzima flomaster i crta kuću sa dimnjakom.
Srećete komšiju u liftu, a on se nasmeje i kaže „ćao, kako si ti“?
Jutro je, napolju je sveže, a vi stojite pred ormarom sa jednim jedinim pitanjem.
Sedite u čekaonici, dete vam je u krilu, i sve je potpuno mirno dok se ne otvore vrata ordinacije.
Čim zahladi, u roditeljskim grupama počinje isti ritual.
Pereezd v druguю stranu эto bolьšoй šag dlя vseй semьi.
Tek što ste seli da popijete kafu, iz druge sobe se čuje vrisak, pa plač, pa uglas „on je počeo“ i „ona mi je uzela“.
Vaspitačica vam na kraju dana ispriča kako je dete mirno sedelo na priči, uredno pojelo ručak, pomoglo da se sklone igračke i bilo pravo zlato ceo dan.
Na rođendanu se vaše dete drži za vašu nogu i odbija da priđe drugoj deci, iako ih poznaje.
Sto pun mrvica, jogurt u kosi, viljuška na podu, a dete presrećno maže pire po stolu umesto da ga pojede.









