Posmatrajući decu i dečiju igru uviđeno je da za druženje i zajedničku igru ne postoje prepreke. Vrlo često se susreće u praksi da iako deca govore različitim jezikom, imaju potpuno drugačiju kulturu ili boju kože, deca ne prepoznaju različitost, već pronalaze zajednički jezik, a to je igra i druženje.

Razlozi ovakvom prihvatanju različitosti su:
- 1. Prirodna sklonost ka interakciji: Deca su po prirodi radoznala i socijalna bića. Kada se deca sretnu s drugom decom, njihova želja za igrom i druženjem obično prevazilazi barijere jezika ili kulture. Igra je univerzalan jezik među decom i može ih povezati bez obzira na njihove različitosti.
- 2. Spontano učenje jezika: Deca su izuzetno brza u učenju jezika. Kada deca različitih kultura provode vreme zajedno, prirodno se međusobno podstiču na komunikaciju i učenje reči iz drugog jezika. Ovaj proces je često zabavan i interaktivan, što dodatno jača njihove veze.
- 3. Igra kao sredstvo komunikacije: Tokom igre, deca koriste neverbalne znakove, gestove i mimiku kako bi se međusobno razumela, čak i kad ne dele zajednički jezik. Ovo je dragoceno iskustvo jer podstiče razvijanje veština neverbalne komunikacije i empatije.
- 4. Zajednički interesi: Deca često dele slične interese i hobije, bez obzira na kulturološke razlike. Na primer: igra na igralištu, sportovi, crtanje, muzika i slične aktivnosti mogu ujediniti decu bez obzira na njihove jezičke i kulturne razlike.
- 5. Spremnost na prihvatanje: Deca uglavnom nemaju unapred formirane predrasude o drugim kulturama ili jezicima. Njihova otvorenost i prihvatanje drugih zasnivaju se na iskustvu i emocionalnoj povezanosti, a ne na predrasudama.
- 6. Osećaj pripadnosti grupi: Kada se deca osećaju prihvaćeno i uključeno u grupu, manje je verovatno da će kulturološke razlike biti prepreka u druženju. Grupni identitet i osećaj pripadnosti mogu nadvladati jezičke i kulturološke razlike.
Iako jezik i kultura mogu biti faktori koji utiču na komunikaciju, deca obično lako prevazilaze te prepreke zbog svoje prirodne otvorenosti i sklonosti ka interakciji. Podsticanje međukulturalnog druženja od najranijeg uzrasta može biti korisno za razvoj tolerancije, razumevanja i poštovanja različitosti.