Koje je vaše prvo sećanje na igru? Za mnoge to nije igračka u kući, već blato posle kiše, lopta na travi ili ruke pune peska. Deca najčešće uživaju u onim igrama koje uključuju slobodu kretanja, dodir prirode – i, da, malo prljanja.

Šta dete uči dok se prlja?
- Senzorni razvoj – dodir peska, blata, vode ili gline podstiče čulo dodira i razvija osetljivost prstiju.
- Fina i krupna motorika – mešanje blata, valjanje u travi ili skakanje po baricama jačaju mišiće i koordinaciju.
- Kreativnost – u prirodi nema uputstva. Dete od blata pravi kolač, od štapića čarobni štapić, a od barice celo „more“.
- Samostalnost i sigurnost – kada se isprlja i vidi da je to u redu, dete dobija osećaj da svet može da istražuje bez straha.
Prljanje kao deo emocionalnog razvoja
Igre koje uključuju prljanje često su i način da dete ispolji emocije. Skakanje po barici nakon kiše može biti izliv radosti, valjanje po travi izraz uzbuđenja, a pravljenje „supe od lišća“ jedan vid istraživanja i kontrole nad okruženjem.
Kada mu dozvolimo da se isprlja, šaljemo mu poruku: „Tvoja radoznalost je važna. Smeo si da istražuješ.“
Šta roditelji mogu da urade?
- Obucite dete u odeću koja sme da se isprlja.
- Umesto „nemoj“, ponudite ograničenje: „Možeš u pesak, ali van baštenskih leja.“
- Ponesite rezervnu garderobu – tako ćete i vi biti opušteniji.
- Prihvatite da malo blata znači mnogo radosti i učenja.
Poruka za kraj
Dečje ruke obojene bojama, blatnjave cipele ili pesak u kosi – sve to nisu znaci nemara, već živog, zdravog i radoznalog detinjstva. Prljavština se pere, ali iskustva koja dete stekne kroz ovakvu igru ostaju zauvek.